Vlog:Knjaževac





Pa,šta sam napravila u Knjaževcu , ništa.Niko iz Banje niti iz nižih razreda nije prošao,trebam da sačekam da budem peti ili šesti da bi me sigurno pustili.No,bar sam se lepo zabavila.Išla sam sa devojčicom koja je jednu godinu starija od mene i jednom koja je prvi razred.Sve je bilo odlično,osim što je ova prvakinja pravila lom dok smo bili u domu kulture , zavlačila se ispod stolova i tako dalje.Ali sam se i sa njom sprijateljila.Pa,sad bih počela sa detaljnim opisivanjem , tako da , zavalite se u stolice , i čitajte . 

Krenuli smo školskim kombijem u 09;25 . Devojčice na prednje sedište,ja u sredini,i tu sam napravila veliku grešku,pošto obožavam da gledam kroz prozor,a kraj Sokobanje je stvarno prelep . Samo je jedan dečak iz šestog razreda još išao sa nama i mislim da mu je ovo bilo najgore iskustvo,pošto ni reč nije progovorio tokom celog takmičenja.Dok smo polazili , ćutali smo kao zaliveni.Neko gleda kroz prozor,neko pije sok,neko čita knjigu...Ja sam ponela Hari Potera i Hello Kitty(nešto što sam čitala sa 7 godina),Hari Potera jednostavno jer obožavam da ga čitam , a Hello Kitty da bi se smejala nečemu.
Kombi je stao ispred Knjaževačkog doma kulture dva sata kasnije,znači u 11 i nešto.Da bi prošli,morate da pređete most preko reke . Šta li je ono , ne znam ni ja.Plus je to na svakih 200m most,pa vi vidite . ☺ 

Ušli smo u Knjaževački dom kulture.Tamo je sve divno sređeno.Ogromne spiralne stepenice koje vode do neke terase su tačno na sredini hodnika.Ono što mi se posebno svidelo je što u jednom uglu hodnika ulazite u nešto što je nalik čekaonici.Pet fotelja gde ljudi mogu da sednu za vreme pauze između takmičenja(kad žiri odlučuje).Tu smo ja i moje dve prijateljice našle zajednički jezik.Mislim,bile smo vrlo različite,jer je svaka volela drugo,ali , sve smo volele da se šalimo i smejemo , što je bilo dovoljno :) . 
Ta ogromna sala u domu kulture ima barem 19 tih dugih stolova , ako ne i više.Oni su mi zadavali probleme,jer su preko njih navučeni ljubičasti čaršafi , koji su vrlo klizavi , a mi trapave,pa je jedino sa našeg stola do kraja visio jedan kraj čaršafa.
Svaka pauza je trajala dugo,dovoljno da mi smažemo nešto od grickalica do samog kraja.U kombiju smo dobili sok od narandže Nectar Family,sendvič sa sirom,krastavcem i salamom i Mars čokoladicu,koju ja inače ne volim ali ovaj put sam je nekako pojela. Plus smo na takmičenju dobili sok voćni mix , i sendvič u lepinji sa salamom i sirom.I da,ova iz trećeg razreda,koju ćemo zvati asistentkinja P , mi je uvalila keks od koga nije mogla da zakopča ranac.Ali , džaba to , moj je bio veći od njenog , he - he . 
Imali smo , ja mislim , četri pauze.Četvrta je bila najduža,pa smo se prošetali po Knjaževcu i svratili u Lily.Kupila sam neku stvaarno sweety stvarčicu koja će biti u Haulu , i nešto za roditelje . Inače , ispraznila sam ceo novčanik jer nisam štediša,i ostalo mi je sutra za užinu . Nema veze , bar kupujem lepo ☺ .
Vi već sigurno znate kako sam ja potpuno luda,a to svedoči i činjenica da sam detetu koje je držalo igračku pušku rekla : ,,Jao begam,upucaćeš me,kuku!".Ono dete me gleda u fazonu ,, Vrati se ti u psihijatriju" . 
Prijatno sam se iznenadila koliko se Knjaževac promenio za toliko kratko vreme.Nove radnje,novi raspored...Nisam se mnogo ni obazirala na promene,onaj ko stalno šeta tim ulicama i primećuje razliku.
Btw,ovim gore smo se oduševile i ismejale kao nikad pre,a ja sam i ovekovečila trenutak i malo ga izeditovala,aham. 

Onda smo se vratili u dom kulture,gde smo onda bili jako kratko.Vratili smo se po rančeve i spakovali sve u njih . Onda smo otišli put pod noge. 
U autobusu je posebno digao atmosferu zvučnik gore, tako da mu se ovim putem zahvaljujem.Hvala što sam od tebe naučila 200 pesama u samo četiri sata . 

Dobro , sada ću da stavim one slike koje nisam stavila.Inače je bilo prelepo,i pokupila sam doosta hackova,pa ide post o tome . A vi mi pišite još neke life hackove za put i opšte takmičenja u komentarima.Sve slike nadole su moje ali nemaju potpis,a slikala je ova iz trećeg razreda xd.Vidimo se.










Haters Gonna Hate Hate Hate :)

Svi mučimo veliki problem s hejterima.Kako onima na blogu , tako onima u stvarnom životu koji nas,nekada,više povrede.Zašto? Zato što hejter na blogu uvek mora sakriti svoj identitet pod opcijom ,,Anonimno,, . Želite da vam kažem za šta je opcija Anonimno stvorena?Za čitaoce koji nemaju google nalog,ili one koji ne žele da se predstave.Ne za neke kukavice koje su došle da mi pljuju po blogu. Većina njih su ljubomorni, ili su videli samo jednu stvar u postu koja im se ne sviđa,i odmah su počeli da te hejtuju.


Prvo sam se svađala sa njima,na čiji god blog bi dospeli.Na moj,na blog od moje drugarice blogerke...Ali sada oba dva iskuliram.Blogerke znaju da se bore.Zato ja samo iskuliram komentar,ili ga obrišem,nemajući nameru da ga objavim i krenem da napadam dotičnu personu.Zadnji hejt komentar mi je bio na postu gde sam još imala 12 čitalaca. A uvek je motiv mog hejtanja bio to što sam se sa jedva sedam godina blamirala Tijani po postovima. Kao što Ozana kaže,glupo je što vređate neku osobu za ono što je bilo pre Hrista.Više ni ne komentarišem Tijanine postove toliko često,niti ih pratim baš toliko.A komentare na kojima sam izigravala budalasto derište sam obrisala,ako su neki još ostali na mestu aplauz meni . Kad vas vređaju za takvu stvar,odmah možete da znate da je to neko derište zlopamtilo pod anonimnom opcijom. Nema vam druge nego da odmah kažete sve što želite.


Zatim,oni koji vam pišu ,,Sad umukni i izbriši blog,,. Ko si ti da mene ućutkuješ na MOM blogu ? Nije mi se to desilo nikada,ali sam videla da se na drugim blogovima draaastično upotrebljavaju takvi hejtovi.Mislim,ja sam ovaj blog stvorila kako ja hoću,tvoje mišljenje ako ti se ne sviđa moji način pisanja.Jer ja :NE ŽELIM,NE MOGU I NEĆU da menjam sebe tj.svoj način pisanja.Briga mene šta drugi misle. To je kao kada bi mi vi rekli ,,Promeni roditelje,, ili ,,Promeni kuću,, . Te stvari ne mogu da se menjaju . Majka priroda mi je dala kakav-takav dar za pisanje,i iskoristiću ga koliko god ga imam.  Jedine osobe koje ga mogu promeniti su priroda i Bog , i niko više.Čak ni ja sama,ne mogu da kontrolišem da li ću pisati odvratnim stilom,ili da li ću biti talentovana toliko da otvorim blog .


,,Ti se uopšte ne trudiš oko bloga!,,.Isprva komentar ovog anonimca nije imao nameru da me uvredi,kao što je u ostatku i navedeno,ali ne znate koliko te  potrese kad noćima i danima tražiš po šupljoj glavi inspiraciju za post,tražiš dobar ugao gde da ga slikaš,kasniš dva dana za obećani post...I sve u toj žurbi,objaviš post sva premorena,davajući najveći doprinos od sebe,i dođe neko i komentariše ti to.Da mogu da uđem u monitor,otkrijem ko je anonimac, dođem do njega i prosto ga ubijem,ja bih mogla da letim i bez krila od lakoće.Napravi ti blog,nek ti presuši sva inspiracija,pa objavi post kako nećeš nekoliko dana pisati, i da ti ja komentarišem kako nisi fer i kako se ne trudiš oko bloga.


Ovo je jedini post u kome sam progovorila sve što sam  želela . Možda je i kratak,ali meni se sviđa i lakše mi je kad sam sve ovo izbacila iz sebe . Anonimni hejteri su prosto samo jedna mala tačkica u svih *** komentara koje imam .